Vražjom rukom pisana
Kroz misli života tkana
Čudna je ljudska sudbina
Prve ljubavi,
Radosti življenja...
Znaci starenja...
Vječna nadanja,
Vjera u bolje sutra
Tisuću padanja i toliko ustajanja...
Dal' to Bog i vrag mešetare životima...
Ili je to tek život...
Život kroz koji vodi nas sudbina
Pahulje bijele na tvoj dlan su pale…
Na tvoje ruke mirisne i meke…
Kao da su znale…
Ruke koje volim sada su daleke…
O pahulje bijele, znam da imate moć…
Da zaustavite vrijeme, sve u bijelom
Vratite mi onu čarobnu noć
Vjetrovi dok pušu, ja je grijem svojim tijelom…
I svake zime pahulje bijele, zaustave vrijeme na tren
Dva života, dvije priče, a nekad bio je jedan san…
Svaki puta pahulje me sjete, tu noć bio sam njen…
Kad vidim pahulje bijele na dlanu, ja sam radostan…
Evo ti pjesma ludice mala…………….
Ljubav u meni si ubila...
Srce mi je utrnulo od mrtve ljubavi
Ranu na srcu si otvorila...
A sada idi, na mene ti zaboravi...
Ne znaš ti da je ljubav uzimanje i davanje...
I samo tako može uspjeti
O ne,ne..ti dobro znaš samo za uzimanje
Ja tako ne mogu živjeti...
Bog zna da sam se trudio biti...
I više od onoga što znam...
Ljubio sam te ljubavi moja
A ti kao Juda. Ti si me izdala...
U bolnom grču srce ti je stalo….
Ali nisi bio sam…
Ostalo je beživotno tvoje tijelo malo…
U mome naručju…
Suznih očiju u nebo gledam…
I pitam se zašto tebe…
Znam da si otišao, ali te ne dam…
A onda puštam te, a mrzim sebe.
I tko će me sada ujutro buditi…
Noćima se meškoljiti, presti, gunđati…
Ma na koga ću se ujutro ljutiti…
I što će sada Bibo i Lili kad su sami.
Gledam na prozor, očekujem da ćeš doći…
Šapicom kucnuti i reći da si tu…
Ma Monkić moj vjerni…
Uvijek ćeš biti u srcu, u sjećanju.
Eto, noćas mi je otišao vjerni mačak Zvonko. Dolutao je prije dvije godine, bio je kao mala kuglica, a sada ga više nema...Netko to ne može shvatiti, ali životinjica ti nikada neće uraditi zlo i vjeran je prijatelj za razliku od mnogo ljudi...